Ljudski duh je jači od bilo čega što mu se može dogoditi.     ~C.C. Scott

 Snaga ne dolazi iz fizičkih mogućnosti, ona dolazi iz neslomljive volje.     ~Mahatma Gandhi

Od toga kakav osjećaj nosimo o sebi, koliko imamo povjerenja u sebe ovisi koliko ćemo ispunjen život živjeti te koliko ćemo povjerenja imati u njega.

Svi smo došli na ovaj svijet sa zadatkom da ga unaprijedimo, da kvalitete naše duše donesemo kao darove čovječanstvu neovisno o kojim se kvalitetama radi. Svaka kvaliteta nadopunjuje jedna drugu stvarajući cjelinu kao što mozaik čine raznobojne kockice.

Ako nismo došli u kontakt s našom kvalitetom i svrhom, živjet ćemo život s više težine, a manje zadovoljstva. Posao kojeg obavljamo trpjet će isto kao i mi i naša okolina. Sve što radimo zato što mislimo da nemamo izbora, ne usudimo se ili zato što se od nas očekuje, ne daje rezultat jednak onomu kojeg obavljamo sa srcem i iz duše.

Najčešće prođe puno godina, ponekad pola života ili cijeli a da uopće nismo svjesni tko mi uistinu jesmo. Ne možemo spoznati što bi nas to učinilo radosnim i poletnim, da stvaramo i dajemo iz srca neumorni ili pak fizički umorni ali ispunjeni.

Vrlo često kroz naše odrastanje nismo bili poticani i podržani u razvijanju naše osobnosti. Nismo bili u mogućnosti pratiti naše unutarnje impulse. Umjesto razvijanja vlastite osobnosti mi smo se nastojali uklopiti u svoju okolinu da bi bili prihvaćeni, voljeni. Takvo ponašanje ostavlja posljedice na kasnije ponašanje, u odrasloj dobi. Kada odrastemo najčešće nastavljamo isto, pratiti okolinu što ona odobrava a ne što mi osjećamo i želimo. Takvo ponašanje oslabljuje naš osjećaj vrijednosti, našu osobnu moć. Ne usudimo se tražiti, zauzeti za sebe, postaviti zdrave granice u nezadovoljavajućim uvjetima. Ostajemo u neispunjavajućim vezama ili prekidamo ponavljajući iste pogreške bez spoznaje zašto se tako ponašamo.

S obzirom da smo kao duše došli ovdje na zemlju učiti i rasti, događaji u našem životu će se ponavljati dok ne naučimo ono što ne znamo. Ako ne znamo cijeniti sebe, vrjednovati sebe zašto očekujemo da će to uraditi drugi oko nas, naš intimni partner, poslovni partner, okolina. Tražimo od njih da nas cijene, vole, vide, prihvate sve ono što mi sami ne osjećamo i ne vidimo kod sebe. Kako oni mogu vidjeti i vrjednovati naše kvalitete a mi ih sami ne vidimo i ne vrjednujemo?

Ako istinski iz srca želimo promjenu, ako zamolimo vodstvo u sebi i ostanemo u toj namjeri, promjene će se početi događati.

Zapitajte se:

Zašto ne poduzmem nešto, što me to drži na mjestu?

Kakvo moje ponašanje daje ovakve rezultate?

Što dobivam, a što gubim ovakvim ponašanjem?

Što moram mijenjati da bi moj život bio ispunjen?

Što mogu naučiti iz ovog iskustva?

Ako želimo mijenjati situaciju u kojoj jesmo, moramo promatrati, razumjeti i mijenjati naše ponašanje. Znati da je naš život naša odgovornost. Ne poričući svoju odgovornost, ne pripisujući to vanjskim okolnostima otvaramo se za učenje kroz promjene. Svi događaji, bilo pozitivni ili negativni, govore nam o tome gdje tečemo u skladu Božanske energije u nama a gdje smo još nesvjesni. Sva bolna iskustva govore nam o neintegriranim djelovima naše osobnosti koja teže ujedinjenju.

U svima nama postoji mudri dio, Viša svijest, povezana sa dobrom univerzuma, s Božanskim. Kada se povežemo s tim dijelom sebe to je kao vraćanje kući, vraćanje izvoru, vraćanje svojoj biti. Sva naša bolna iskustva, svi događaji odjednom imaju dublji smisao. Shvaćamo da nas je sve vodilo da dođemo do naše izvorne moći. Naša duša dobiva trajne uvide, znanje koje je neizbrisivo, koje nosimo sa sobom, zauvijek. Tada sa sebe dižemo veo iluzije, dolazimo do spoznaje što život uistinu jeste. Otkrivamo slobodu našeg duha i cijenimo tu slobodu u drugima. Postajemo bića otvorenog srca. Kada smo ispunjeni ljubavlju imamo kapacitete osnažiti i doprijeti do srca druge osobe. Shvaćamo da su odluke donesene iz srca najveće vrijednosti čovječanstva. Sve ostalo vanjsko je nesloboda, robovanje bilo kojoj nametnutoj ideji, doktrini, emociji. Jedino snažan i ispunjen unutarnji život daje mir i snagu na vani. Vanjske prepreke nećemo više gledati kao mjesta spoticanja i boli, razumjet ćemo ih i prihvatiti kao znakove za naš duhovni rast. Postepeno naš Život pretvaramo u svrhovit i smislen neovisno o tome koju svrhu smo izabrali živjeti.