Strah neprijatelj života

Naš neprijatelj je strah, mi mislimo da je mržnja, ali je strah. (Gandhi)

 

Učenik – učitelju da li ti osjećaš strah?
Učitelj – svi ljudi osjećaju strah, valjda samo lud čovjek ne osjeća strah. Nije hrabrost u ne osjećanju straha nego u osjećanju i njegovom savladavanju. Slabić je onaj koji dopušta da strah ovlada njime ne promišljajući pritom da će zbog toga izgubiti istinskog sebe.

Svi poznajemo emociju straha. Sa njom se susrećemo već pri samom rođenju prilikom izlaska iz sigurnog i zaštićenog mjesta, majčine utrobe, u novo i nepoznato. Taj osjećaj će se javljati kasnije kroz cijeli naš život. Kad god se nađemo u situaciji da je nešto novo i nepoznato, u nama će se pojaviti oprez pomiješan sa strahom. U svojoj osnovi strah kao emocija nije loša, ona nas navodi na promišljanje prije poduzimanja novih koraka u životu. Međutim ako odustanemo iz straha kad god se pojavi neka nova situacija u životu, tada je strah naš neprijatelj, tada postajemo njegovi taoci. Dok ne osvijestimo da strah upravlja našim životom, živjet ćemo u maloj, sigurnoj, zaštićenoj zoni bez izazova, bez promjena. Dok se život u svojoj punini odvija negdje drugdje, mi ćemo čeznutljivo gledati kroz male prozorčiće svog  života, optužujući pritom sudbinu, svijet i nesretne okolnosti za osjećaj nezadovoljstva u nama.

Moramo osvijestiti strah u nama. Ne osvijestimo li što nam strah čini, živjet ćemo u patnji i nezadovoljstvu, ne ćemo imati hrabrosti usuditi se poduzeti nešto konstruktivno za sebe. Koliko je strah jači, toliko smo više njegovi zarobljenici. Možemo ga pokušati potisnuti i izbjegavati, ali to će izazvati još veće reakcije kao što je strah od straha, koji nastaje kao posljedica straha od svega novog i nepoznatog. Osjećamo ga kao dodatni strah i opasnost na već postojeći strah u nama.

Susret sa strahom zahtijeva odlučnost i hrabrost. To je emocija koja nam oduzima snagu, zatvara srce, blokira misli, čini nas nesposobnim za normalno funkcioniranje. Najčešće se bojimo straha od nečeg novog, drugačijeg, nepoznatog. Bojimo se bolesti, patnje, smrti, autoriteta, kontakta, gubitka sigurnosti, gubitka komocije, odnosno svega onoga što nam predstavlja opasnost ili ugrozu. Samim time, reakcije na strah mogu biti različite: napetost, panika, zamrznutost, bijes, kao i hrabrost ili odvažnost.

Primjer vlastitog iskustva:
Kada sam počela sa radom na sebi osvijestila sam i rekla učitelju da imam strah od straha. Dok sam sjedila ispred njega ogroman strah koji je bio u meni dodatno se pojačao sa strahom od novog što će se sada događati. Osjećala sam kako plitko dišem, lagana izmaglica lebdjela mi je pred očima ne dajući mi mogućnost potpune prisutnosti. Uz vodstvo učitelja, uspjela sam se povezati sa emocijama u sebi i otkriti izvor straha koji mi je do tada bio potpuna nepoznanica. Uz ostalo, imala sam i strah od autoriteta, učitelja (imala sam iskustvo strogog učitelja koji je bio sklon fizičkim kaznama). Tada sam odlučila da ne želim više živjeti sa tim. Ne želim da moj život ograniče loša iskustva iz prošlosti. Daljnjim radom na sebi strah se počeo lagano topiti, a ja sam postajala sigurnija i odlučnija u donošenju promjena u svoj život.

Primjer klijentice:
Klijentica mi je došla na terapiju zbog nepodnošljivog straha od smrti. Iako već neko vrijeme osjeća bol u predjelu stomaka, boji se otići kod liječnika kako joj ovaj ne bi dijagnosticirao ono najgore, zloćudnu bolest. Pitala sam ju izražava li svoje stavove i osjećaje sa bliskim ljudima. Njen odgovor bio je negativan. U odnosu sa bliskim ljudima ona se povlači, boji se konflikta, radije prešuti ako je nezadovoljna kako bi izbjegla veće posljedice.

Ako odlučimo izaći iz uobičajenih osobnih okvira funkcioniranja i usudimo se prolaziti kroz osjećaj straha, otkrit ćemo čega se bojimo. Dobit ćemo jasne uvide i osvijestiti unutarnju snagu. Svaki pothvat kojeg poduzmemo za rješavanje straha, jačat će u nama osjećaj osobne moći. Gledamo li na strah kao nešto pozitivno, tada nam on služi kao vodič do jasnih uvida i hrabrih odluka. Kroz neko vrijeme promijeniti će se naše emotivno stanje vezano za strah, dobit ćemo novi pogled na život bez obmana, kalkulacije ili manipulacije.

Ako se bojimo iznijeti svoj stav, ako pristajemo na mišljenja ljudi oko nas, velika je vjerojatnost da smo odrastali uz strogog, hladnog, možda i ljutitog roditelja ili autoriteta. Kako nismo uspjeli ugraditi unutarnji osjećaj sigurnosti, tako kasnije kroz život kontakt s okolinom ostvarujemo vrlo oprezno. Osjećamo strah prilikom iznošenja svojih stavova i mišljenja. Nepoznat nam je osjećaj da imamo pravo na svoje mišljenje. Izabiremo mirno, sigurno, povučeno ponašanje bez sukoba. Slaganje sa svima, pored suprotnog mišljenja i stava u nama. Međutim, takvo ponašanje stvara dvije suprotstavljene struje u nama. Jedna koja zna što bi htjela vođena unutarnjim impulsom, te druga koja se boji i pristaje na uvjete okoline. Dugoročno sukob tih dviju struja u nama energetski oslabljuje fizičko tijelo koje će početi slati signale. Ako ćemo ignorirati te signale i nastaviti sa istim ponašanjem, ono nas može odvesti u bolest. Izlaz iz toga je mijenjanje dotadašnjeg ponašanja, pristajanja na stavove drugih koji su u suprotnosti sa našim željama i potrebama. Prevladavanje straha otvara srce (pridjev: srčan), donosi unutarnji osjećaj sigurnosti, radosti i životnosti. Kažu da je doticaj najsnažnijeg, najintimnijeg i najsvetijeg u čovjeku, uvijek vezan uz prevladavanje straha.

Za prevladavanje straha bitno je primijetiti kada se on pojavljuje i osvijestiti što nam on čini. Promjena će nastati kada svjesno pokušamo napraviti nešto čega smo se bojali, za što smo mislili da ne možemo.

Pitanja za Vas:
• Kakav život živite u prisutnosti straha, pratite li disanje, tijelo, misli?
• Kakav kontakt ostvarujete sa svojom okolinom (prisutan, svjestan ili površan, odsutan)?
• Kada bi se ostvarilo to čega se bojite, što bi se dogodilo?
(Kada dođete do odgovora, ponovno si postavite pitanje: Što bi se dogodilo? Nastavite tim redoslijedom, rastvarajte strah.)