Rad na sebi sastoji se u praćenju emocija koje osjećamo, kako ih mentalno primamo, da li ih „vrtimo“ ili otpuštamo, kako se sve to pohranjuje u naše fizičko tijelo gdje, tako pohranjene, nakon dužeg vremena izazivaju bolest. Za zdrav život, zdrave odnose, uspješne poduhvate, trebamo svakodnevno promatrati sebe, pratiti kako reagiramo u svakodnevnom životu na svim nivoima postojanja: fizičkom, emotivnom, mentalnom, voljnom i duhovnom. Trebamo biti svjesni da sve što nam se događa nije manifestacija okoline u kojoj živimo, to je manifestacija naših misli, našeg djelovanja, naš mikro svijet (svijet u nama) predstavlja makro svijet. S našim iskustvima idemo u svijet i s tim očima ga promatramo. Mi živimo onako kako doživljavamo svijet oko sebe.
Trebamo promatrati sebe, zašto smo ljubomorni, zašto smo ljuti, zašto se sramimo, zašto imamo osjećaj krivnje, zašto smo tužni, zašto se ne usudimo… Da bi smo saznali o sebi danas, trebamo otići u naše djetinjstvo, od prvih trenutaka rođenja, zapravo od začeća, pa na dalje. Sve ono što ne znamo o sebi, čega se ne možemo sjetiti, pamti naše tijelo. Nesvjesni mehanizmi iz podsvijesti upravljaju našim ponašanjem u odraslom dobu. Naše ponašanje u djetinjstvu ovisilo je o uvjetima u kojima smo rasli, jesmo li dobili dovoljno skrbi, nježnosti, ljubavi, pažnje… Ako smo odrastali uz nekog tko je nasilan, bolestan, alkoholičar, tad nismo mogli izraziti svoje želje, postaviti svoje granice, već smo tražili način kako preživjet. Ako se u odrasloj dobi ponašamo kao u djetinjstvu, naši kapaciteti su reducirani, povlačimo se zbog straha koji nosimo u sebi: srama, osjećaja „ne zaslužujem“, „ne vrijedim“ ili bilo kojeg drugog osjećaja nastalog u tom periodu.
Sazrijevanje nas kao osobe na svim nivoima traži da se susretnemo sa svojim najdubljim ranama. Trebamo istražiti zašto se tako ponašamo, što zaista osjećamo, tko smo mi bez ograničenja i maske, kakvo je ponašanje najbolje za nas iz pozicije odrasle, zrele osobe. Otkrivajući i istražujući sebe, otpuštajući blokirane emocije, dolazimo u kontakt sa našom vitalnom, kreativnom, stvaralačkom energijom. Povezujući se s njom, živeći svoje potencijale, postajemo sretniji, ispunjeniji i cjelovitiji.
Radom na sebi otkrivamo i vraćamo svoje izgubljene dijelove, zlatne iskre svoje osobnosti, što nam daje mogućnost življenja života sa svrhom, kako osobno, tako i šire.

Umorna od lutanja stajala sam stalno na novim raskrižjima ne znajući koji me put vodi u bezdan, a koji izvodi iz tame. Odlučih krenuti putem kojim se rjeđe ide, putem istine, tuge, boli… i tada ugledah svjetlo.