Razvija se od četvrte do sedme godine života. Zahvaća područje grudnog koša, dijafragme, srce, pluća, dojke, rebra, ramena, ruke, šake te timus, žlijezdu unutarnjeg lučenja.

Povezan je s našom sposobnošću davanja i primanja ljubavi kroz prerastanje ego ograničenja, mogućnost doživljaja dubokih i smislenih odnosa i iskustva bezuvjetne ljubavi. Ljubav proživljena u ovom centru ne odnosi se samo na romantiku, već predstavlja energiju koja pomaže preobraziti emocije i iskustva kako u odnosu s drugima tako i s nama samima.

Najčešća blokada u srčanoj čakri je nedostatak ljubavi prema sebi. Voljeti sebe znači odnositi se prema sebi s ljubavlju, odgovorno, s poštovanjem, uživati u vlastitom društvu, uvažavati svoje granice, govoriti svoju istinu. Naši odnosi s drugima odražavaju naš odnos sa sobom. Po energiji koju nosimo izabirat ćemo ljude koji s nama postupaju po očekivanjima koja nosimo u sebi, odnosno po programu odnosa kojeg nosimo u srčanoj čakri.

Od rođenja osjećamo ljubav i privrženost prema našim najbližima, no tek razvojem ovog centra naša ljubav postaje svjesna; svjesno izražavamo i tražimo ljubav. Odrastanjem u obitelji u sebe ugrađujemo osjećaj jesmo li vrijedni ljubavi i koliko smo vrijedni kao ljudska bića. Ako nam je ljubav bila uskraćena osjećat ćemo se manjkavo i nedostojno ljubavi. Takvim stavom ići ćemo u svijet i stvarati odnose, no bez samopoštovanja i ljubavi za sebe nećemo moći stvarati zdrave odnose ni s kim. Od druge osobe ćemo očekivati da nas ispuni, da nam da ono što mi ustvari trebamo imati u sebi. Nije moguće postići intimnost s drugima kada nosimo sram, kada smo samokritični i nepovezani sa sobom. Jasan osjećaj sebe i druge osobe temelj je zdravog odnosa.

Otvoren četvrti energetski centar daje sposobnost slobodne i otvorene ljubavi te pravilnog procesiranja naših emocija. Osoba ima zdrave međuljudske odnose, povjerenje u ljude, mogućnost oprosta, nesebična je, otvorena, ljubazna, pouzdana, uravnotežena u davanju i primanju, ima snažnu vezu s prirodom, zrači unutarnjim istinskim mirom.

Međutim ako često doživljavamo problematične ili iscrpljujuće odnose, ako u odnosima postoji neravnoteža, ako se borimo s oprostom prema sebi ili drugima, ako nosimo emocionalnu ranu koja ne zacjeljuje, ako prevladava osjećaj usamljenosti unatoč ljudima koji su tu kad ustreba, tada to ukazuje na blokadu ovog centra.

Pored toga, znakovi blokade ovog centra mogu biti nedostatak empatije, nepovjerenje, netolerantnost prema sebi i drugima, provjeravanje i prosuđivanje drugih, ljubomora, kritičnost, nisko samopoštovanje, obrambeni životni stav, kontrola, posesivnost, neprepuštanje u odnosu zbog straha od emocionalne povrede. Blokiran centar ostavlja nas izoliranima, depresivnima i osamljenima, stvara neiskrene odnose pa osoba može očekivati nagradu za „davanje ljubavi“.

Iako može postojati želja za ljubavlju, osoba će osjećati strah od otvaranja srca. Za nju je ljubav rizik. Iskustvo starih rana i odnosa iz prošlosti imaju jači utjecaj nego želja da se krene u novo. Zbog ograničenja koja su postojala u djetinjstvu vezano za primanje ljubavi, kada odraste takva osoba će moći voljeti na ograničen način. Kritizirat će i osuđivati sve ono što ne odgovara njenom „okviru ljubavi“. Unutarnje emocije i hladan stav određivat će veze s drugima ali i sa sobom. Nedostatak empatije za sebe i druge dovodi do cinizma i gorčine. Ponekad se osobe mogu upusti u vezu kako bi kroz dobivanje pažnje od druge osobe, primili energiju isključivo za zacjeljivanje svojih rana, što je simptom narcisoidnosti.

Živjeti otvoreno i suosjećajno nije uvijek lako. Često su najteži odnosi u našem životu upravo oni koji trebaju naše najdublje osobne uvide. Veliki pomak u našem emotivnom sazrijevanju nastaje kada se iz srca zapitamo nekoliko pitanja: Koje poruke o meni taj odnos nosi? Iz kojeg dijela mene ne mogu oprostiti? Što dobivam ako ne oprostim? Što mi vezivanje za stare rane daje u odnosu na druge?
Kada ne možemo oprostiti, kada se bojimo gubitka neovisnosti zbog pokazivanja ljubavi, kada iz straha kalkuliramo u otvorenom pokazivanju emocija, tada to ukazuje da naš um ima nadmoć nad srcem.
Voljeti sebe znači slušati šapat našeg srca, osluškivati gdje nas želi povesti bez unutarnjih sukoba. Glas srca može biti u suprotnosti s glasom razuma. Srce je put, život je put sa srcem. Naši istinski odabiri ne bi smjeli biti vođeni iz ograničavajućeg privida sigurnosti a daleko od radosti srca.
Ovaj centar je mjesto našeg istinskog emotivnog ja. Samo kada možemo istinski voljeti i prihvatiti sebe bit ćemo u stanju istinski voljeti druge.

Znaci neravnoteže
– posesivnost, ovisnost, ljubomora, sebičnost, ogorčenosti,
– mržnja i nesposobnosti da oprostimo kako drugima tako i sebi
– su-ovisničko ponašanje, gubitak sebe
– manipulativno ponašanje,
– nedostatak povjerenja u sebe i druge
– strah od usamljenosti,
– strah od emocionalne prevare,
– lupanje srca, bol u prsima,
– visok i nizak krvni tlak, slaba cirkulacija,
– poteškoće pri disanju, astma, upala pluća, kronični bronhitis
– bol u gornjem dijelu leđa i ramena
– rak pluća i dojke

Znaci balansiranosti
– osjećaj ispunjenosti, mira, ljubavi, suosjećanja, altruizam
– dobar imunološki sustav, snažno srce i dišni sustav,
– dobri odnosi s drugima i sa sobom,
– radost, sreća, predanost, inspiracija, nada,
– mogućnost osjećanja tuge, žalosti,
– sposobnost opraštanja,
– povjerenje, sposobnost iscjeljivanja sebe i drugih
– emocionalno jaki
– uravnotežena muško / ženska energija, ravnoteža ljudsko / božanske prirode